Standard iza njega
Ukrcajne propusnice zrakoplovnih tvrtki koriste raspored podataka određen IATA-inom Rezolucijom 792, standardom Bar Coded Boarding Pass. Omogućuje da bilo koji skener zrakoplovne tvrtke ili zračne luke pročita propusnicu bilo kojeg prijevoznika, uključujući za povezane letove.
Članice IATA-e prelazile su s propusnica s magnetskom trakom na ukrcajne propusnice s barkodom tijekom 2000-ih, a industrija je potpuno prihvatila BCBP oko 2010.
Koje se vrste barkoda koriste
Ispisane ukrcajne propusnice koriste PDF417, složeni linearni barkod. Mobilne propusnice prikazane na zaslonu telefona mogu koristiti Aztec, QR ili Data Matrix, a Aztec je osobito čest u aplikacijama zrakoplovnih tvrtki i novčanicima na telefonu.
Podaci unutra isti su tekst fiksnog formata bez obzira na korištenu simbologiju, pa vrsta barkoda uglavnom odražava ono što skeneri i medij najbolje podržavaju.
Što barkod sadrži
Podaci su uglavnom običan, nešifriran tekst u poljima fiksne širine, a dekodirati ih može bilo koji čitač barkodova. Obavezni dio obuhvaća svaku dionicu leta, a neobavezna polja mogu dodati stavke poput brojeva programa vjernosti, nakon čega slijedi neobavezni sigurnosni potpis.
- Ime putnika (prezime i ime)
- Referenca rezervacije (PNR kod)
- Šifre zračne luke polaska i dolaska
- Zrakoplovna tvrtka i broj leta
- Datum leta, kao dan u godini
- Kabina, sjedalo i redni broj prijave
Zašto ne objavljivati fotografiju ukrcajne propusnice
Fotografija ukrcajne propusnice, čak i samo barkoda, može otkriti putnikovo ime i referencu rezervacije. S ta dva podatka netko se često može prijaviti u rezervaciju na web-stranici zrakoplovne tvrtke, vidjeti osobne podatke, a u nekim slučajevima i promijeniti ili otkazati putovanje.
Sigurnije je propusnice čuvati privatnima, a ispisane nakon putovanja usitniti umjesto da ih se baci cijele.