Izumljen za automobilske dijelove 1994.
DENSO WAVE, tada odjel tvrtke DENSO iz grupe Toyota, razvio je QR kod 1994. za praćenje dijelova u proizvodnji automobila. Linearni crtični kodovi sadržavali su premalo podataka i zahtijevali su mnogo naljepnica, pa je tim pod vodstvom Masahira Hare krenuo izraditi kod koji sadrži više i može se brzo čitati.
Tim je omjer 1:1:3:1:1 za uzorke za pronalaženje odabrao nakon proučavanja tiskanog materijala, utvrdivši da se taj omjer rijetko pojavljuje u tekstu i slikama. Zahvaljujući tom izboru skener brzo izdvaja QR kod iz bilo kojeg kuta.
Otvoren za sve i normiran
DENSO WAVE posjeduje patente na QR kod, ali ih je odlučio ne ostvarivati za normirani kod, pa svatko može slobodno izrađivati i čitati QR kodove. Ta odluka, zajedno sa službenim normama, velikim je dijelom razlog zašto se format tako široko proširio.
- 1994.: QR kod razvijen u tvrtki DENSO WAVE
- 1997.: odobren kao međunarodna norma AIM
- 1999.: objavljen kao japanska norma JIS X 0510
- 2000.: objavljen kao međunarodna norma ISO/IEC 18004
- 2000-ih: uveden Micro QR kod, uključen u izdanje norme ISO/IEC 18004 iz 2006.
- Kasnija izdanja norme ISO/IEC 18004: 2015. i 2024.
Od tvornica do telefona
Početkom 2000-ih telefoni s kamerom u Japanu počeli su se isporučivati s čitačima QR kodova, a kodovi su se pojavili u časopisima, oglasima i vlakovnim kartama. Izvan Azije skeniranje je obično zahtijevalo zasebnu aplikaciju sve dok Apple 2017. nije dodao skeniranje QR kodova u kameru iPhonea s iOS-om 11, a Android telefoni slijedili su putem aplikacija kamere i Google Lensa.
Tijekom pandemije bolesti COVID-19 tvrtke su se okrenule QR kodovima za bezkontaktne jelovnike, prijave i plaćanja, zbog čega je skeniranje postalo navika mnogo šire javnosti. QR Code registrirani je žig tvrtke DENSO WAVE INCORPORATED.