Što vCard sadrži
vCard je običan tekst sastavljen od označenih redaka, otvoren s BEGIN:VCARD i zatvoren s END:VCARD. Svaki redak sadrži jedno svojstvo, poput formatiranog imena, telefonskog broja ili adrese e-pošte. Isti tekst sadrži i datoteka .vcf kad se kontakti izvezu iz telefona ili programa za e-poštu.
Minimalna vCard 3.0 za QR kod izgleda ovako, jedno svojstvo po retku: BEGIN:VCARD, VERSION:3.0, N:Lee;Jordan, FN:Jordan Lee, ORG:Maple Street Bakery, TEL:+15035550123, EMAIL:jordan@example.com, URL:https://example.com, END:VCARD. N sadrži strukturirano ime (prvo prezime, odvojeno točkom sa zarezom), a FN ime onako kako se treba prikazivati.
- N: strukturirano ime (prezime;ime;srednje ime;prefiks;sufiks)
- FN: prikazano ime
- TEL: telefonski broj, po mogućnosti u međunarodnom formatu
- EMAIL: adresa e-pošte
- ORG: tvrtka ili organizacija
- TITLE: radno mjesto
- URL i ADR: web-stranica i poštanska adresa
Koju inačicu koristiti
Inačica 3.0 i dalje je najsigurniji izbor za QR kodove jer je čita gotovo svaki telefon. Definirana je u RFC-u 2426 iz 1998. Inačica 4.0, definirana u RFC-u 6350 iz 2011., aktualni je standard i zahtijeva UTF-8, ali je neki stariji čitači obrađuju manje dosljedno.
Inačica 3.0 očekuje i N i FN, dok 4.0 zahtijeva samo FN. Bez obzira na inačicu, redak VERSION trebao bi doći odmah iza BEGIN:VCARD.
Veličina i kompromisi pri skeniranju
Svako polje dodano u vCard dodaje znakove, a više znakova znači gušći QR kod s manjim modulima. Kartica s imenom, jednim telefonskim brojem i jednom adresom e-pošte lako se skenira čak i u veličini vizitke. Dodavanje poštanske adrese, nekoliko brojeva, duge bilješke ili ugrađene fotografije može povećati kod do inačice koju treba ispisati puno većom.
Fotografije su uobičajen problem: slika kodirana u base64 može imati tisuće znakova i rijetko stane u praktičan kod. Uobičajena alternativa je kodirati kratku poveznicu na .vcf datoteku ili stranicu kontakta koja je negdje objavljena, što kod održava malim i omogućuje kasnije mijenjanje podataka.
