Četiri duljine GTIN-a
GTIN je broj, a ne crtični kod. Isti GTIN mogu nositi različiti crtični kodovi, ovisno o tome gdje se artikl skenira: maloprodajni proizvod obično ima EAN-13 ili UPC-A, kutija može koristiti ITF-14 ili GS1-128, a pakiranje lijeka GS1 DataMatrix.
U bazama podataka GTIN-ovi se obično pohranjuju kao 14 znamenki, a kraći GTIN-ovi dopunjuju se vodećim nulama, pa svaka duljina stane u jedno polje.
- GTIN-8: mala pakiranja, nosi ga EAN-8
- GTIN-12: nosi ga UPC-A, koristi se uglavnom u SAD-u i Kanadi
- GTIN-13: nosi ga EAN-13
- GTIN-14: razine pakiranja poput kutija, često ga nosi ITF-14
Odakle dolaze GTIN-ovi
Tvrtke dobivaju GTIN-ove licenciranjem prefiksa tvrtke od GS1 organizacije članice u svojoj zemlji, a zatim numeriraju vlastite proizvode pod tim prefiksom. Trgovci i internetske tržnice često provjeravaju podudara li se GTIN proizvoda s registriranim prefiksom vlasnika marke.
GS1 objavljuje pravila dodjele o tome kada promjena proizvoda zahtijeva novi GTIN, na primjer promjena deklarirane neto količine ili nova varijanta koju bi kupac želio razlikovati.
GTIN-ovi u 2D kodovima
GTIN se prenosi i u 2D kodove. U GS1 DataMatrixu pojavljuje se nakon identifikatora primjene (01), a u QR kodu koji koristi GS1 Digital Link pojavljuje se u web-adresi, primjerice https://id.gs1.org/01/09506000134352.